„Bolje da umre selo nego običaji“ – stara je izreka koju sigurno ste već imali priliku čuti. No, jeste li čuli za onu: „Bolje da umre selo nego tradicionalni zalogaji“?. Nismo ni mi, ali nakon ovog članka sigurni smo da ući će i u vaš fond „pametnih izreka“.
Ciklus o „čuvarima tradicije, okusa i mirisa varaždinskog kraja“ koji započeli smo Varaždinskim klipičem, Zagorskim štruklama, Vabučinom, Trnovečkom makovnjačom i Varaždinskim medenjacima o kojima više možete pročitati ovdje te nastavili s Šemovečkom kelešicom, Mlinčanim kolačem, Kučanskim koščičjakom, Zagorskim bagremovim medom i medicom o kojima imate priliku pročitati ovdje, završavamo danas.
Za gibanicu, vjerujemo, svi već čuli ste, međutim jeste li čuli za gibanik?
Vidovečki gibanik nositelj je jamstvenog žiga pri Zavodu za intelektualno vlasništvo, a samo jedan zalogaj vraća vas u bakin topli zagrljaj i bezbrižno djetinjstvo. Originalne recepture nema, a svatko svoju baku veže upravo uz onaj najbolji i najslasniji. Upravo to daje mu posebnu draž kao jednom od najvrijednijih kulinarskih dostignuća proizašlih iz varaždinskog kraja, točnije Vidovca.
Ipak, isprava o žigu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo nosi sljedeći recept za vidovečki gibanik:
tijesto:
- heljdino i bijelo meko brašno (u jednakom omjeru) / 0,25kg
- malo mlijeka
- prstohvat soli
- žlica domaće masti
nadjev:
- 1 tikva ili bijela repa
- kravlji sir / 0,5kg
- kiselo vrhnje / 1dcl
- 2 žlice pšeničnog griza
- 2 jaja
- putar / 15dkg
- 1 žemlja namočena u mlijeko
- Sol po ukusu
- 1 žličica šećera
Najukusniji je kada svi sastojci su domaći, a evo kako treba izgledati:
Nakon Vidovečkog gibanika vrijeme je da puzlu koja nedostaje pridodamo ovoj zagorskoj slagalici. Simbol Hrvatskog zagorja, autohtona hrvatska pasmina bez kojeg niti jedan Božić u varaždinskom kraju ne može proći je, pogađate, Zagorski puran. Priprema se na razne načine, međutim pečen u pećnici i poslužen s Zagorskim mlincima ili krumpirom, njegov je najpoznatiji oblik.
Ako uz mlince poslužite još i Ludbreški hren te Varaždinsko zelje začinjeno nagrađivanim Varaždinskim bučinim uljem, dobit ćete cjelokupan zagorski obrok, ali i pravu gozbu.
Varaždinsko zelje nije ono „obično“ zelje na koje u trgovinama nailazimo (najčešće uvezeno iz Kine). Ono se proizvodi isključivo na području unutar administrativnih granica Varaždinske županije, krasi ga VeeMee QR kod, oštrog je mirisa i gorkasto-ljutkastog okusa.
Svježe ili kuhano, ukiseljeno ili začinjeno, idealan je prilog u svako doba godine. Obiluje vitaminima iz skupina B, C, E i K, a kada pridodate mu i par kapljica tamno zelenog Varaždinskog bučinog ulja koje obiluje vitaminima iz skupine A,D,E i K, dobit ćete pravu vitaminsku bombu.
Od zasitnih težačkih predjela i diljem poznatih glavnih jela pa sve do slatkih desertnih zalogaja i gutljaja – bilo je ovo uzbudljivo gastronomsko putovanje varaždinskim krajem.
U iščekivanju sljedećeg bloga, kojeg napisat ćemo kada vratimo se iz nekih davnih vremena (ne zaboravite, osim gastronomskog, bilo je ovo i putovanje kroz vrijeme), pozdravlja vas
Vaš VeeMee savjetnik